DUNJA ŠIRIĆ (DŠ): Sa mnom je danas magistar Mate Portolan koji je od 1995. do 2003.
godine bio član Vijeća Komore te je izabran za predsjednik HLJK 2004. godine i obnašao tu
dužnost sve do 2017. godine. Od tada magistar Portolan sudjelovao je u nekoliko projekata,
dao velik doprinos radu Hrvatskog farmaceutskog društva i Komore te je i danas aktivan.
Magistre Portolan želim vam dobar dan i jeste li spremni za pitanja?
MAGISTAR PORTOLAN (MP): Dobar dan, spreman sam za odgovore na vaše pitanja i sve što
vas zanima.
DŠ: Što biste rekli kako se ljekarnička struka mijenjala od vremena kada ste vi bili na čelu
Hrvatske ljekarničke komore pa sve do danas?
MP: Ako promatramo samo posljednje vrijeme od 2017., kad je prestao moj mandat, do
danas, što je relativno kratko razdoblje, ocijenio bih ga kao vrijeme u kojem ljekarništvo
stagnira, nema nikakvih bitnih promjena ili kvalitetnih pomaka u samoj ljekarničkoj struci. I
dalje je glavna djelatnost ljekarništva opskrba stanovništva lijekovima, odnosno izdavanje
lijekova te prodaja ostalih proizvoda za održavanje zdravlja u ljekarni.
Ako promatramo duže razdoblje u ljekarništvu su se dogodile velike i značajne promjene:
Prva je bila donošenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti 1993., koji je omogućio
liberalizaciju/privatizaciju u ljekarništvu odnosno mogućnost otvaranja privatnih ljekarni i
ljekarničkih ustanova s pozitivnim i negativnim učincima.
Pozitivnim, da su magistri farmacije mogli otvoriti ljekarnu ili ljekarničku ustanovu i svojim
osobnim radom kao vlasnici i ljekarnici mogli doprinositi unaprjeđenju ljekarničke struke i
ljekarništva, te je povećana dostupnost ljekarni.
Kao negativnu stranu bih naveo da su prema tom Zakonu fizičke i pravne osobe, odnosno
nefarmaceuti mogli također otvarati ljekarničke ustanove što je dovelo do stvaranja
ljekarničkih lanaca, koji danas u potpunosti prevladavaju u strukturi ljekarništva kojima je
najvažniji cilj pozitivno poslovanje i stvaranje profita svojim vlasnicima.
Posljedice su nestajanje malih privatnih ljekarni koje preuzimaju veliki ljekarnički lanci u
prvom redu oni u vlasništvu veledrogerija ili proizvođača.
U hrvatsko ljekarništvo je 1994. uvedena obveza vođenja materijalnog knjigovodstva što je
označilo početak informatizacije odnosno kompjutorizacije ljekarni koju možemo označiti kao
pozitivnu promjenu koja je doprinijela unaprjeđenju poslovnih i stručnih procesa u
ljekarništvu.
Dalje, 1995. započeo je proces zakupa postojećih „državnih“ ljekarni koji je nažalost ostao do
kraja nedorečen pa mogu reći i nepravedan prema dijelu ljekarnika.
Novim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti 1997. propisana je obvezna kontinuirana edukacija
svih zdravstvenih radnika, pa tako i ljekarnika.
Uvođenje eRecepta 2011., u hrvatski zdravstveni sustav, velika je i značajna promjena koja je
unaprijedila procese digitalizacije u ljekarništvu i koja je osigurala veću dostupnost lijekova
njihovim korisnicima, te unaprijedila stručan rad u ljekarni kao i poslovne procese.
Među značajne promjene u ljekarništvu treba izdvojiti osnivanje HLJK-e 1995. te donošenje
Zakona o ljekarništvu.
Osnivanje Komore imalo je veliki značaj za ljekarničku struku jer je primarna zadaća Komore,
kao strukovne organizacije koja zastupa interese ljekarničke djelatnosti, osigurati preduvjete
za kvalitetnu, stručnu, dostupnu i sveobuhvatnu ljekarničku uslugu.
Očekivanja ljekarnika od osnivanja Komore su bila velika, nažalost ona se iz više objektivnih
ili subjektivnih razloga i okolnosti nisu u potpunosti ostvarila.
Jedno od najvećih očekivanja ljekarnika bilo je ograničavanje širenja ljekarničkih lanaca, te
da ljekarne mogu osnivati samo ljekarnici. Druga važno pitanje je bilo postizanje realne
vrijednosti ljekarničke usluge koju plaća HZZO.
Komora je zamišljena kao strukovna organizacija koja će zastupati interese ljekarnika i
ljekarništva prema zdravstvenim i državnim institucijama i autoritetima, a ne da joj je
primarna zadaća djelovati kao produžena ruka Ministarstva zdravstva i HZZO-a.
DŠ: Hvala Vam na vrlo širokom odgovoru te možemo prijeći na drugo pitanje. S obzirom na
Vaš stvarno dugogodišnji mandat kao predsjednika i vaše dugogodišnje iskustvo, što biste
smatrali najvećim izazovom s kojim se ljekarnici susreću u Republici Hrvatskoj?
MP: Ja bih rekao sljedeće: u suvremenom ljekarništvu težište rada ljekarnika se pomiče sa
izrade i same opskrbe lijekovima na pružanje ljekarničke skrbi pacijentima. Znači središte
pozornosti više nije lijek kao proizvod, nego pacijent i ishodi liječenja. Zadaća ljekarnika je
svakom pacijentu nastojati osigurati učinkovitu i sigurnu farmakoterapiju. Taj je pristup
poznat pod pojmom ljekarničke skrbi i razlikuje se od prijašnjeg načina rada ljekarnika jer
uključuje preuzimanje odgovornosti za pruženu skrb putem dokumentiranja, praćenja i
analiziranja svih postupaka. S gledišta pružanja ljekarničke skrbi, ljekarnici bi trebali biti
kompetentni za izradu i izdavanje lijekova, što je njihova osnovna djelatnost, ali i
podučavanje, savjetovanje pacijenta o ispravnoj primjeni lijekova, uočavanje, praćenje,
izbjegavanje i umanjivanje nuspojava, izbjegavanje interakcija, terapijskog dupliciranja,
provođenje generičke supstitucije, vođenje zapisa o medikaciji, praćenje ishoda
farmakoterapije, osiguravanje racionalne uporabe lijekova, naravno savjetovanje pri
samoliječenju, zatim pomoć pri odabiru bezreceptnih lijekova i naravno sudjelovanje u
prevenciji bolesti, odnosno očuvanju zdravlja naših pacijenata. Sigurno je da su prema ovim
kompetencijama ljekarnici obrazovani i mogu pružati i dodatne ljekarničke usluge kao što su
sudjelovanje u praćenju ishoda liječenja kroničnih bolesti, okvirno određivanje zdravstvenih
parametara, provođenje programa odvikavanja od pušenja, znači sve one dodatne
ljekarničke usluge koje ljekarnici trebaju raditi.
HLJK je od 2014. do 2016. pregovarala s HZZO-om o novom modelu ugovaranja i prijelazu na
takozvani DTP model usluge s dva važna cilja. Za ljekarničku djelatnost uvođenje novog
modela ugovaranja podrazumijevalo je smanjivanje financijske ovisnosti poslovanja ljekarni
o izvanrednim prihodima, te omogućavanje uvođenja novih usluga, kao i kvalitetnije
vrednovanje postojećih ljekarničkih usluga.
Komora je tada imala tri ekspertne skupine, jednu za ekonomska pitanja i dvije za stručna
pitanja koje su radile na izračunima, pripremi protokola za unaprjeđenje ljekarničke prakse
u okviru razvijanja i uvođenja dodatnih ljekarničkih usluga.
Nažalost, s promjenama političke vlasti na razini Ministarstva zdravstva i HZZO-a, te
izborom novog vodstva Komore zaustavljene su sve aktivnosti na razvoju i uvođenju
dodatnih ljekarničkih usluga u ljekarnički sustav.
Strateški ciljevi hrvatskog ljekarništva su:
1. Donošenje cjelovite zdravstvene politike i zakonskih rješenja koje će ljekarničku
djelatnost redefinirati kao sadržajni dio integralnog zdravstvenog sustava.
2. Uvođenje u službenu praksu ljekarničke skrbi putem pružanja standardiziranih
ljekarničkih intervencija u prevenciji zdravlja, ljekarničkom savjetovanju i individualizaciji
farmakoterapije.
3. Optimizacija i racionalizacija potrošnje lijekova na svim razinama zdravstvene zaštite.
4. Revizija postojećeg modela vrednovanja i specificiranja ljekarničkih usluga i intervencije s
kvalitetnom nadogradnjom u kategoriziranju izvrsnosti usluga i ishoda farmakoterapije.
5. Promocija ljekarni kao javnozdravstvenih jedinica za prevenciju zdravlja, edukaciji o
lijekovima i zdravom načinu života te odgovornom medikacijskom liječenju.
6. Trajna kvalitetna poslijediplomska edukacija ljekarnika i drugog ljekarničkog kadra
usklađena sa stvarnim i razvojnim potrebama modernog ljekarništva.
Ljekarnička djelatnost u Hrvatskoj nalazi se pred izazovima promjena koje će odrediti njezin
budući način organiziranosti i poslovanja te kompetencije i poziciju u zdravstvenom
sustavu. Potrebno je na vrijeme Ministarstvu zdravstva i HZZO-u predložiti promjene i za
njih lobirati s obzirom na potencijal koji ljekarnici imaju.
DŠ: Hvala Vam na odgovoru. Sada se mogu nadovezati na prethodno pitanje: koji biste savjet
poručili mladim farmaceutima koji su tek na početku svoje karijere i koji tek ulaze u svoju
struku?
MP: Nažalost, tu postoje veliki problemi i to je jedan od razloga naše stagnacije, što nema
jasne strategije i vizije kako u samom ljekarništvu ili onim institucijama koje trebaju
predstavljati ljekarništvo. I dalje smo usmjereni isključivo na opskrbu lijekovima i na
probleme s kojima se tu suočavamo. Smatram da odgovornost za ovakvo stanje u ljekarništvu
snose svi bitni subjekti od strukovnih organizacija, naravno u prvom redu Komora kao
najvažnija i zakonom utvrđena, definirana strukovna organizacija, ali jednako tako
odgovornost je i na poslodavcima, vlasnicima ljekarni i ljekarničkih ustanova, naravno i na
samim farmaceutima koji kao da ne prepoznaju te nove mogućnosti, te nove potrebe.
Naravno, tu je i pitanje i zdravstvenih vlasti i autoriteta koji ne prepoznaju te mogućnosti
koje ljekarnici mogu pružati u tom doprinosu boljoj zdravstvenoj skrbi.
Evo, završio bih, ovaj vikend sam bio na jednom važnom zdravstvenom skupu, a tema je bio
dijabetes. Okupio je liječnike, medicinske sestre i ljekarnike, i upravo u tim raspravama koje
su slijedile nakon predavanja brojni liječnici su nas pozivali i zapravo prozivali nas ljekarnike
da se aktivno uključimo u pružanje dodatne ljekarničke skrbi i praćenju ishoda što bi njima
bila velika pomoć u svakodnevnom radu, posebno u kontekstu, a što uvijek naglašavamo, da
su ljekarne i ljekarnici najdostupniji zdravstveni radnici i segment u zdravstvenom sustavu.
Evo, to je moja poruka, posebno mladim farmaceutima i budućim kolegama.
DŠ: Odlično, puno hvala na odgovoru. Definitivno se slažem da se ljekarnička struka stvarno
vrlo brzo mijenja i potrebne su stalne prilagodbe te pretpostavljam da se od početka vašeg
radnog staža puno toga digitaliziralo. Trenutno je vrlo popularna umjetna inteligencija pa
kako vi gledate na to; kako će ona oblikovati ljekarničku struku u budućnosti i trebamo li na
nju gledati kao na nekakav alat koji nam može pomoći ili će ona s godinama postati prijetnja
našoj struci?
MP: Mislim da umjetna inteligencija može biti izvrstan alat u službi ljekarnika i ljekarničke
skrbi, ali ako ne shvatimo što nam ona sve pruža i ako ne pokrenemo sve ove potrebne
promjene i novu ulogu ljekarnika stavimo u fokus cjelokupnog djelovanja u skladu sa
strateškim ciljevima koje sam spominjao, bojim se da umjetna inteligencija dugoročno može
ugroziti mjesto i ulogu ljekarnika u zdravstvenom sustavu. Kažem, ona može biti opasnost, ali
se nadam da neće i da ćemo je pozitivno iskoristiti za cjelokupnu ljekarničku praksu.
DŠ: Evo još jedno pitanje, koje je inače bonus-pitanje, ali ja bih se htjela nadovezati na ovo
prethodno: kako vi vidite budućnost ljekarništva, imaju li neke stvari koje bi svakako bilo
dobro promijeniti za daljnji razvoj i napredak ljekarništva?
MP: Ja osobno vjerujem da ljekarništvo ima svoju budućnost isključivo kao zdravstvena
struka i da tu moramo tražiti promjene, težiti tim promjenama. U protivnome, ukoliko
ostanemo samo ograničeni na opskrbu i distribuciju lijekova, bojim se da će dugoročno
umjetna inteligencija, lijekomati i slično zamijeniti ljekarnika. Ljekarnik koji će stvarno pružati
ljekarničku skrb, pratiti ishode liječenja, pomagati pacijentima u održavanju zdravlja i
prevenciji jest nezamjenjiv. Ali ako sve to zanemarimo, dugoročno je pitanje kakva će biti
budućnost ljekarnika i ljekarničke djelatnosti.
DŠ: Puno hvala i na Vašem zadnjem odgovoru. To bi bila sva pitanja, osim ako vi želite još
nešto poručiti i možemo završiti ovaj intervju.
MP: Ja bih zahvalio na ovoj prigodi da iz svog 45-godišnjeg radnog iskustva dam pregled i
analizu svega što sam ja prošao u Komori i ostalim organizacijama te moj pogled i viziju na
sadašnjost, prošlost a posebno na budućnost koja je pred ljekarništvom. Opet ću ponoviti,
vjerujem da je ona svijetla, vjerujem da će nove generacije i upravo svi vi na kojima će ostati
naša struka shvatiti ovo sve i pokrenuti važne promjene koje bi donijele napredak, u skladu s
onime što moderna farmacija u većini modernih zemalja pruža.
DŠ: U ime mojih kolega i u moje ime, trudit ćemo se nastaviti tradiciju ljekarništva da ono
bude što bolje i da smo na usluzi pacijentima, jer na kraju to je i najvažnije. Vama najljepše
zahvaljujem na razgovoru.
MP: Hvala Vama još jednom.
