Kako to da nam je toliko teško mijenjati se, kada smo, na prvi pogled, tako dobro opremljeni za promjene?
Razumijevanje nastanka navika, te zašto ih je tako teško mijenjati, važan je dio pristupa tome kako učiniti promjenu barem malo lakšom.
Gušteri baš i ne nauče puno toga tijekom svog života. Ptice već mogu ponešto naučiti, ali sisavci… sisavci imaju mozgove koji su stvoreni za učenje, posebno o tome kako se nositi s promjenama u okolini.
Pa kako to da nam je onda toliko teško mijenjati se, kada smo, na prvi pogled, tako dobro opremljeni za promjene?
Stvar je u tome što mi zaista jesmo “učeća” bića, ali smo istovremeno i bića navika.
Razumijevanje nastanka navika, te zašto ih je tako teško mijenjati, važan je dio pristupa tome kako učiniti promjenu barem malo lakšom.
Navike su s jedne strane nešto što naš svakodnevni život čini puno lakšim, ali navike istovremeno povisuju naš otpor prema promijeni. Promjena je uvijek zahtijevnija od održavanja postojećeg stanja, između ostalog i zato što promjena traži uspostavljanje novih neuralnih veza u našem mozgu.
Kad ste pročitali riječ “navika” u naslovu ove kolumne, vjerojatno ste pomislili na neku naviku u ponašanju. Kada radimo s pacijentima u ljekarni, najčešće želimo da oni promijene neku naviku u svojem ponašanju koja nije usklađena s postizanjem cilja terapije. Kada vodimo ljekarnički tim, najčešće želimo da dođe do poželjne promjene u ponašanju unutar tima.
Međutim, ponašanje je samo jedna u nizu navika koju trebamo savladati kako bi se postigla trajna i održiva promjena.
Gdje je suštinski izvor navike, ako je ponašanje tek posljedica?
U našem umu.
Brojni su mudraci došli do spoznaje da naše misli oblikuju naše riječi i naša djela tj. naše ponašanje. Ponavljanjem istih misli, ponavljamo ista ponašanja. A onda to ponavljanje ponašanja prihvaćamo kao našu naviku. Ponavljanu naviku prihvaćamo kao naš karakter, a u krajnjoj liniji prihvaćamo da naš karakter postane naša sudbina.
Ovaj niz uzroka i posljedica je neminovan i put od naše misli do naše sudbine je jasan. Ali, ovaj niz ujedno pokazuje gdje je potrebno započeti ako želimo postići suštinsku i održivu promjenu.
U našem umu.
Početak svih navika je u tome što i kako mislimo, kako si tumačimo ovaj svijet, kroz koje filtere, svjetonazore i paradigme ga promatramo, te kojih vrijednosti, stavova i uvjerenja se tako čvrsto i uporno držimo. A to što i kako mislimo jest isto tako – navika.
Navika je nešto sto je automatizirano, nesvjesno. A to nije samo naše ponašanje.
Koliko uspijevate tijekom svakodnevnog rada u ljekarni uočiti u starnom vremenu vlastite misli, emocije, vrijednosti, stavove, uvjerenja… koji su vas potaknuli na to da nešto (ne)kažete pacijentu ili kolegicama ili da nešto (ne)poduzmete?
Ne nakon, nego prije ili tijekom toga što radite ili govorite?
Ne uspijevate. I to je sasvim uobičajeno. Uglavnom smo nesvjesni toga sto se događa u našim mislima, svojih emocija, ne vidimo filtere kroz koje promatramo svijet. A najčešće ne vidimo niti vlastito ponašanje. Koliko se samo iznenadimo kada nam netko pruži povratnu informaciju o našem ponašanju ili kada se ugledamo na nekoj snimci.
Kako onda doći do same srži promjene? Kroz osvještavanje toga što se događa u našem umu.
Zbog toga su aktualne teme u suvremenom poslovanju osvještavanje, svjesnost, pomnost (eng. mindfulness) pa i duhovnost u poslovanju.
Kroz te prakse razvija se osoba koja može sagledati svoj um i svoja ponašanja u stvarnom vremenu i trenutno odabrati misli, emocije i ponašanje koje je najučinkovitijie i najsvrsishodnije u tom trenutku.
I tada prestajemo biti rob vlastitih navika. Postajemo daleko funkcionalniji u ulozi ljekarnika, voditelja, člana ljekarničkog tima, roditelja, prijatelja…
