Sekcija za kliničku farmaciju HFD-a organizira predavanje u srijedu, 11. lipnja 2025. u 18 sati u velikoj predavaoni HFD-a, Masarykova 2.
Predavač:
Marija Dvorski, mag. pharm., spec. kliničke farmacije
Naslov:
Analiza farmakoterapije pacijenata starije životne dobi sa sindromom krhkosti na odjelima za produženo liječenje
Sigurna primjena lijekova smatra se jednim od temeljnih uvjeta sigurnosti pacijenata. Neželjeni štetni događaji povezani s primjenom lijekova važan su javnozdravstveni problem. Stariji, krhki pacijenti s politerapijom specifična su grupa pacijenata posebno osjetljiva na primjenu lijekova te imaju povećan rizik od nastanka farmakoterapijskih problema. Krhkost je klinički sindrom koji odražava stanje smanjenih fizioloških rezervi i ranjivosti na stresore. S globalnim starenjem, krhkost je postala javnozdravstveni problem diljem svijeta.
Provedeno je retrospektivno istraživanje u Općoj bolnici Varaždin, Službi za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof, na Odjelima za produženo liječenje I, II i III. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi stupanj krhkosti kod pacijenata starije životne dobi (≥ 65 godina) zaprimljenih na odjele za produženo liječenje. Nadalje, analizom farmakoterapije, cilj istraživanja bio je procijeniti učestalost politerapije, potencijalno neprikladnih lijekova (PNL-ova), rizičnih lijekova s obzirom na oštećenu bubrežnu funkciju i klinički značajnih interakcija lijekova.
Prilikom analize farmakoterapije, klinički farmaceut je utvrdio veliku zastupljenost svih farmakoterapijskih problema u osoba starije životne dobi s prisutnim sindromom krhkosti koje su hospitalizirane na odjelima za produženo liječenje. Zbog kompleksnosti farmakoterapije, povećanog rizika od politerapije, nuspojava i interakcija lijekova, potrebno je usmjereno, individualizirano pristupiti svakoj osobi starije životne dobi. Klinički farmaceut trebao bi biti uključen u multidisciplinarni tim pri čemu bi imao ključnu ulogu trebao imati kod uzimanja najbolje moguće medikacijske povijesti, kod utvrđivanja farmakoterapijskih problema, provođenju intervencija i razmatranju depreskripcije. Njegove kompetencije u procjeni prikladnosti lijekova, identifikaciji potencijalnih interakcija i savjetovanju o prilagodbi doza neophodne su za smanjenje rizika od štetnih događaja i u povećanju sigurnosti pacijenta. Redovita reevaluacija terapije i suradnja s drugim zdravstvenim stručnjacima od presudne su važnosti za poboljšanje ishoda liječenja i kvalitete života starijih pacijenata.
