Jedna od važnih napomena u farmakoterapiji depresije je važnost redovitog uzimanja terapije. Na početku terapije neće odmah doći do poboljšanja simptoma, pa budući da izostaje očekivani učinak, pacijent razmišlja o odustajanju od terapije…

 

Jedna od važnih napomena u farmakoterapiji depresije je važnost redovitog uzimanja terapije. Na početku terapije neće odmah doći do poboljšanja simptoma, pa budući da izostaje očekivani učinak, pacijent razmišlja o odustajanju od terapije. Ta je situacija izvjesna i u slučajevima kad se pojave nuspojave, a one su najizraženije upravo na samom početku uzimanja, kroz prvih nekoliko tjedana.  Uvijek je bolje početi s nižim dozama lijekova, te ne uključivati nove lijekove dok osnovna terapija nije još pokazala svoj puni učinak.

 

Možemo očekivati prva poboljšanja u prva dva do tri tjedna, dok će se simptomi depresije značajnije početi smanjivati nakon šest do osam tjedana. Ukoliko to nije slučaj, a u terapiji smo imali maksimalnu dozu lijeka, liječnik će najvjerojatnije propisati drugi antidepresiv.

 

Ukoliko simptomi depresije značajno ometaju kvalitetu života i osnovne funkcije poput sna, apetita, disanja i lupanja srca, moguće je da će na početku terapije biti uključen i anksiolitik, lijek koji djeluje brže od antidepresiva, no neće ostati dugo u terapiji.

 

Antidepresivi su obično propisani za dugotrajnu primjenu, nekad do godinu dana, nekad dulje, pa ponekad i doživotno. Važno je napomenuti da će oni samo ublažiti simptome, no depresija se najbolje liječi komplementarnim pristupom koji uključuje psihološki pristup, ponekad i psihijatrijsku pomoć, programe tjelesne aktivnosti, rehabilitacijski rad u grupama podrške, pa čak i specijalno složene jelovnike i režim spavanja. Važna je mogućnost uključivanja pacijenta u svakodnevni život, te slobodan, otvoren pristup bez predrasuda ili straha od dijaloga.

 

Ukoliko se uzimanje lijekova prekine prerano, moguće je da se epizodno ponove simptomi depresije, što može biti osobito opasno ako se terapija prekine naglo, bez postupnog smanjivanja doze lijekova. Ljekarnik može pomoći svojim savjetom, asertivnim pristupom te otvorenim dijalogom s pacijentom i članovima njegove obitelji.