Virusni hepatitisi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo, a uzrokuju ih virusi hepatitisa A, B, C, D i E, koji mogu prouzročiti akutno ili kronično oboljenje. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu, uz različitu prevalenciju (postotak zaraženih), pri čemu tipovi A, B i C čine 95 % slučajeva.
Virusni hepatitisi su skupina zaraznih bolesti koje zahvaćaju jetreno tkivo, a uzrokuju ih virusi hepatitisa A, B, C, D i E, koji mogu prouzročiti akutno ili kronično oboljenje. Rasprostranjeni su po cijelom svijetu, uz različitu prevalenciju (postotak zaraženih), pri čemu tipovi A, B i C čine 95 % slučajeva.
Virusi hepatitisa A i E prenose se oralnim putem, kontaminiranom hranom i vodom te su najčešći u zemljama niskog higijenskog standarda. Hepatitis A, koji se naziva još i „zarazna žutica“ tj. bolest „prljavih ruku“, uzrokuje akutnu, prolaznu bolest, u Hrvatskoj se pojavljuju samo sporadično.
Bitno je skrenuti pažnju na virusne hepatitise B i C, koji se prenose putem zaražene krvi i tjelesnih tekućina i često imaju blage ili čak nikakve simptome. No, prelaskom u neprepoznatu kroničnu bolest, kod dijela bolesnika mogu uzrokovati cirozu i rak jetre. Hepatitis B i C javljaju se svuda u svijetu, a prevalencija uvelike varira od jedne zemljopisne regije do druge, kao i između različitih skupina stanovništva unutar određenih regija.
HEPATITIS A
Prijenos: Hepatitis A se prenosi uglavnom konzumiranjem hrane i vode kontaminirane fekalijama ili izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Naziva se još i „bolešću prljavih ruku“. Može se prenijeti i konzumiranjem sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode.
Simptomi: Simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih i mogu uključivati visoku temperaturu, gubitak apetita, proljev, mučninu, bolove u abdomenu, tamnu boju urina i žuticu. Simptome nemaju svi zaraženi, a češće se javljaju kod odraslih nego kod djece.
Geografska raširenost: U zemljama u razvoju s vrlo lošim sanitarnim uvjetima epidemije nisu uobičajene jer većina djece preboli hepatitis A prije desete godine te su starija djeca i odrasli imuni dok se u zemljama gdje ovi uvjeti variraju, ali su generalno bolji mogu javiti epidemije. U zemljama s dobrim sanitarnim i higijenskim uvjetima slučajevi hepatitisa A pojavljuju se tek sporadično, a to vrijedi i za Hrvatsku.
Prevencija: Postoji cjepivo za hepatitis A koje se preporuča u slučaju putovanja u zemlje u kojima je rizik od infekcije hepatitisom A povećan. Liječenje unutar nekoliko tjedana od izlaganja virusu može dovesti do kratkotrajne imunosti. Možete smanjiti rizik od izlaganja prakticiranjem dobrih higijenskih navika, osiguravanjem dobrih zdravstvenih uvjeta te izbjegavanjem konzumiranja vode iz potencijalno nesigurnih izvora.
Liječenje: Hepatitis A uzrokuje samo akutni hepatitis pa je tijelo obično u stanju samo razriješiti infekciju unutar nekoliko tjedana. Skoro svi oboljeli se potpuno oporave, međutim, infekcija hepatitisom A ponekad može uzrokovati daljnje komplikacije.
Izvori: http://www.who.int/topics/hepatitis/factsheets/en/; http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis
HEPATITIS B
Prijenos: Hepatitis B prenosi se kontaktom s krvlju ili ostalim tjelesnim tekućinama (npr. slina, sjemena i vaginalna tekućina) zaražene osobe. Može se prenijeti s majke na dijete tijekom poroda.
Simptomi: Većina oboljelih nema izražene simptome tijekom akutne faze, međutim, simptomi mogu varirati od žutice, tamne boje urina, izrazitog umora, mučnine, povraćanja do bolova u abdomenu. Kod manjeg broja ljudi hepatitis B može izazvati kroničnu bolest jetre koja može dovesti do razvoja ciroze i raka jetre. Više od 90% odraslih osoba prirodnim se putem oporavi od virusa unutar jedne godine od infekcije.
Geografska raširenost: Prevalencija hepatitisa B najveća je u subsaharskoj Africi te istočnoj Aziji (5-10% stanovništva), a visoka je i u Amazoni te južnim i istočnim dijelovima središnje Europe. Na Bliskom istoku te na Indijskom potkoninentu procjenjuje se da je kronično zaraženo 2-5% stanovništva, dok je u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi taj postotak manji od 1%. Hrvatska također spada u zemlje niske prevalencije.
Prevencija: Postoji cjepivo koje može spriječiti infekciju. Ukoliko niste cijepljeni, preporučljivo je korištenje kondoma i izbjegavanje dijeljenje igala ili predmeta kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileta sa zaraženom osobom kako biste smanjili vjerojatnost izlaganja. Također je preporučljivo izbjegavati tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima. Djeca koju su rodile majke zaražene hepatitisom B trebala bi se cijepiti unutar 12 sati od rođenja, kako bi se spriječila infekcija koja bi se vjerojatno razvila u kronični hepatitis B.
Liječenje: Nema specifičnog tretmana za akutni hepatitis B pa je skrb uglavnom usmjerena na simptomatsko liječenje. Za liječenje kroničnog hepatitisa B dostupni su antivirusni lijekovi koji mogu usporiti razvoj ciroze i spriječiti pojavu raka jetre. Kod većine ljudi liječenje ne dovodi do izlječenja infekcije hepatitisom B nego do suzbijanja replikacije virusa te ga je obično potrebno dugotrajno primjenjivati.
Izvori: http://www.who.int/topics/hepatitis/factsheets/en/; http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis
HEPATITIS C
Prijenos: Hepatitis C se prvenstveno prenosi kontaktom krvnog sustava s krvlju zaražene osobe. U rijetkim slučajevima može doći do prijenosa određenim seksualnim ponašanjima te tijekom poroda.
Simptomi: Oko 80% zaraženih osoba ne razvija nikakve simptome. Oni koji su u akutnoj fazi mogu razviti visoku temperaturu, umor, smanjeni apetit, mučninu, povraćanje, bol u abdomenu, tamnu boju urina, svijetlu stolicu, bol u zglobovima te žuticu.
Geografska raširenost: Hepatitis C raširen je diljem svijeta, ali najviše su zahvaćene regije Afrike te središnje i istočne Azije. Pripadnici određenih skupina (npr. osobe koje konzumiraju droge intravenozno) pod povećanim su rizikom. Postoje različiti genotipovi HCV virusa te njihova raširenost varira ovisno o regiji. Hrvatska spada u zemlje niske prevalencije.
Prevencija: Ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C. Zbog toga je potrebno smanjiti rizik od izlaganja izbjegavanjem dijeljenja igala te ostalih predmeta za osobnu upotrebu kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti sa zaraženom osobom. Također je preporučljivo izbjegavati tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima.
Liječenje: Hepatitis C ne zahtijeva u svim slučajevima liječenje jer imunološki sustav kod nekih osoba sam razriješi infekciju. U slučajevima kroničnog hepatitisa C kad je liječenje potrebno, njime se nastoji iskorijeniti virus iz organizma. Osobe s različitim genotipovima različito reagiraju na liječenje, pri čemu neki reagiraju uspješnije od drugih. Liječenje često uključuje kombinaciju pegiliranog interferona i ribavirina, te su u sve češćoj upotrebi izravno djelujući antivirusni lijekovi, sa i bez interferona koji su se pokazali učinkovitijima, trajanje liječenja je njihovom upotrebom skraćeno te imaju manje nuspojava, ali je i njihova cijena visoka te nisu svima dostupni.
Izvori: http://www.who.int/topics/hepatitis/factsheets/en/; http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis
HEPATITIS D
Prijenos: Hepatitis D se prenosi kontaktom sa zaraženom krvlju.
Simptomi: Hepatitis D nalazi se jedino kod osoba koje su već zaražene hepatitisom B
Prevencija: Osobe koje nisu zaražene hepatitisom B trebale bi se cijepiti. Kako bi se smanjila vjerojatnost izlaganja preporučljivo je izbjegavati dijeljenje igala ili predmeta kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti sa zaraženom osobom kako biste smanjili vjerojatnost izlaganja. Također je preporučljivo izbjegavati tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima.
Liječenje: Stanje se može popraviti primjenom interferona, međutim, trenutno ne postoji djelotvorna antivirusna terapija za hepatitis D.
Izvori: http://www.who.int/topics/hepatitis/factsheets/en/; http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis
HEPATITIS E
Prijenos: Hepatitis E se prenosi uglavnom konzumiranjem hrane i vode kontaminirane fekalijama ili izravnim fizičkim kontaktom sa zaraženom osobom. Naziva se još i „bolešću prljavih ruku“. Može se prenijeti i konzumiranjem sirovih školjkaša iz kanalizacijom zagađene vode.
Simptomi: Simptomatske infekcije hepatitisom E najčešće su kod osoba dobi 15-40 godina. Tipični simptomi uključuju: žuticu, tamnu boju urina, svijetlu stolicu, gubitak apetita, povećanje jetre, abdominalnu bol, mučninu, povraćanje i visoku temperaturu.
Geografska raširenost: Hepatitis E raširen je diljem svijeta, ali je njegova prevalencija (postotak zaraženih) najveća u istočnoj i južnoj Aziji. U Hrvatskoj se slučajevi hepatitisa E pojavljuju tek sporadično.
Prevencija: Postoji cjepivo za prevenciju hepatitisa E, međutim, nije široko dostupno. Možete smanjiti rizik od izlaganja prakticiranjem dobrih higijenskih navika, osiguravanjem dobrih zdravstvenih uvjeta te izbjegavanjem konzumiranja vode iz potencijalno nesigurnih izvora.
Liječenje: Ne postoji lijek za hepatitis E, međutim, on je obično samo-ograničavajuć te hospitalizacija nije potrebna, osim u rijetkim slučajevima.
Izvori: http://www.who.int/topics/hepatitis/factsheets/en/; http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis
