Povodom obilježavanja 15. HRVATSKOG DANA LJEKARNI, Sekcija za javnu ljekarničku djelatnost priredila je seriju stručnih teksova o probioticima. Članovi Sekcije i autori su:
Martina Šepetavc, mag. pharm. (predsjednica Sekcije), Margita Držaić, mag. pharm., univ. mag. pharm., Ingrid Kummer, mag. pharm., univ. mag. pharm., Ana Galić Skoko, mag. pharm., Olgica Velkovski Škopić, mag. pharm. i Ruža Leibhardt, mag. pharm.
1. DIO: OSNOVE O PROBIOTICIMA
Prije više od jednoga stoljeća Elie Metchnikoff, ruski znanstvenik, dobitnik Nobelove nagrade i profesor na Institutu Pasteur u Parizu, utvrdio je da laktobakterije donose brojne zdravstvene dobrobiti i potiču dugovječnost.
Nije svejedno koji probiotički soj ćemo preporučiti pacijentu jer izbor probiotika ovisi i o indikaciji za koju ga koristimo, s obzirom da brojna istraživanja potvrđuju da nisu svi probiotici jednako učinkoviti za pojedine indikacije.
Soj probiotika identificiran je rodom, vrstom, podvrstom i alfanumeričkom oznakom koja identificira specifični soj. U znanstvenom svijetu dogovorena je nomenklatura mikroorganizama – primjerice, Lactobacillus casei DN-114 001 ili Lactobacillus rhamnosus. Marketing i tržišna imena ne podliježu tom dogovoru.
Korištenje oznaka probiotika je važno radi mogućnosti povezivanja direktne dobrobiti s konkretnim sojem ili kombinacijom sojeva u odgovarajućim efektivnim dozama na čemu se može tada i preporučiti određeni soj za željeni učinak.
Svaka osoba “uzgaja” svoj prepoznatljiv uzorak bakterijskog sastava određenog svojim genotipom, inicijalnom kolonizacijom nastalom tijekom prolaska kroz porođajni kanal i prehrambenim navikama.
Brojna istraživanja pokazuju kako se mikrobi koji koloniziraju probavni sustav razlikuju između zdravih pojedinaca i onih s nekom od bolesti, odnosno onih koji žive u nezdravim okolnostima i uvjetima.
Određeni se komenzali (Roseburia, Akkermansia, Bifidobacterium, Faecalibacterium prausnitzii) povezuju sa zdravim organizmima ali se još uvijek nije razriješilo pitanje doprinose li oni zdravlju ili pomažu sprječavanju bolesti.
Probiotici utječu na crijevni ekosustav djelujući na imunološke mehanizme sluznice, ulaze u interakciju s komenzalima ili potencijalno patogenim mikrobima, omogućuju stvaranje krajnjih metaboličkih proizvoda kao što su kratkolančane masne kiseline i komuniciraju sa stanicama domaćina preko kemijskog signaliziranja.
Svaki probiotički proizvod sa znanstvenog stajališta na deklaraciji treba imati navedeno:
- rod, vrstu, nomenklaturu koja je trenutno aktualna i prepoznatljiva
- soj
- broj stanica svakog soja na kraju roka trajanja
- preporučen način skladištenja
- sigurnost proizvoda ako se koristi u preporučenim uvjetima
- preporučenu dozu
- opis fiziološkog učinka
- podaci o kontaktu službe za praćenje i nadzor
Kvaliteta probiotika ovisi o proizvođaču. S obzirom na to da većina proizvoda ipak nije napravljena prema farmaceutskim standardima, regulatorna tijela ponekad ne nadgledaju pridržavanje standarda kvalitete.
Faktori koji su osobito važni za kvalitetu probiotika je vijabilnost (CFU, prema engl. colony-forming unit) do isteka roka trajanja i korištenje trenutne nomenklature kako bi se identificirao točan rod, vrsta i soj svih organizama.
Doza koja je potrebna varira o soju i proizvodu. Iako se pokazalo kako većina proizvoda koji se nalaze u ljekarni sadrže 1 – 10¹² CFU/dozi, neki proizvodi su ipak jednako učinkoviti i u manjim količinama, dok je za neke potrebna viša doza mikroorganizama. Doza probiotika se mora temeljiti na istraživanjima na ljudima koja dokazuju dobrobit zdravlju.
Odgovorni proizvođači osiguravaju kako na kraju roka trajanja količina živih mikroorganizama ne bi pala na razinu ispod one prikazane na deklaraciji.
Većina probiotika koji se danas koriste dobivaju se iz fermentirane hrane ili mikroorganizama koji inače koloniziraju u zdravome ljudskom organizmu i koriste se kao takvi već desetljećima.
Većina proizvoda je proizvedena i formirana za generalno zdravu populaciju, stoga je uporaba kod imunokompromitiranih pacijenata ograničena na sojeve i indikacije s dokazanom učinkovitosti. Mikrobiološki standardi kvalitete trebaju zadovoljiti potrebe rizičnih bolesnika.
Ispitivanje ili korištenje novo izoliranih probiotika u drugim indikacijama u bolestima je prihvatljivo tek nakon dozvole neovisnoga etičkog povjerenstva.
Literatura:
Hauser G, Benjak Horvat I, Zelić M, Prusac M, Velkovski Škopić O. Probiotici i prebiotici – koncept. Medicus [Internet]. 2020 [pristupljeno 15.10.2021.];29(1 Hepatologija danas):95-114. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/232206
