SEKCIJA ZA KLINIČKU FARMACIJU organizira  predavanje u

srijedu, 8. studenoga 2023., u dvorani HFD-a, Masarykova 2, s početkom u 18 sati.

Predavač:
Marija Mikulčić, mag. pharm., spec. kliničke farmacije

Naslov prtedavanja:
Prikladnost farmakoterapije hiperuricemije u bolesnika hospitaliziranih u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice

Posljednjih dvadeset godina u razvijenim zemljama prati se porast broja bolesnika s asimptomatskom hiperuricemijom kao i broja bolesnika kojima su uvedeni lijekovi za snižavanje urata kod asimptomatske hiperuricemije. Trenutno važeće smjernice European League Against Rheumatism (EULAR) iz 2016. godine i američke smjernice 2020 American College of Rheumatology Guideline for the Management of Gout (ACR) također ne preporučuju uvođenje lijekova za snižavanje urata kod asimptomatske hiperuricemije. Kod bolesnika starije životne dobi, koji imaju velik broj komorbiditeta i uzimaju velik broj lijekova to predstavlja dodatan problem jer se povećava rizik interakcija lijekova i nuspojava. U Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, provedeno je prospektivno istraživanje 2022. godine. U istraživanje su bili uključeni bolesnici stariji od 18 godina s dijagnozom hiperuricemije, gihta i/ili uratne nefrolitijaze koji u farmakoterapiji imaju, pored lijekova za snižavanje urata, još barem jedan lijek. Iz medicinske dokumentacije bolesnika uzeti su opći podaci koji uključuju dob i spol, postavljene dijagnoze, propisanu farmakoterapiju i koncentraciju mokraćne kiseline u serumu. Ukupno je bilo uključeno 58 bolesnika prosječne starosti 75 godine, od čega 53,4 % muškaraca. Bolesnicima su ukupno propisana 623 lijeka ili 10,7 lijekova po bolesniku. Ukupno 41,4% bolesnika je imalo asimptomatsku hiperuricemiju koja je liječena alopurinolom. Manje od polovice bolesnika je imalo koncentraciju mokraćne kiseline u serumu unutar referentnih vrijednosti. Utvrđeno je 95 potencijalno klinički značajnih interakcija alopurinola stupnja D i C kliničke značajnosti s drugim propisanim lijekovima, što iznosi 1,8 potencijalno klinički značajnih interakcija alopurinola po bolesniku. Udio interakcija lijekova stupnja značajnosti D iznosio je 12,6 %, a stupnja značajnosti C 87,4 %. Kod bolesnika koji su u farmakoterapiji imali propisan febuksostat nisu utvrđene potencijalne klinički značajne interakcije lijekova.

Uvođenje farmakoterapije za snižavanje urata kod bolesnika s asimptomatskom hiperuricemijom povećava se rizik od nuspojava i klinički značajnih interakcija lijekova čime se može ugroziti sigurnost bolesnika. Više od polovice bolesnika koji su primali farmakoterapiju za snižavanje urata nije imalo koncentraciju mokraćne kiseline u serumu unutar referentnih vrijednosti. Rezultati ukazuju na važnost optimizacije farmakoterapije kod bolesnika s hiperuricemijom.