A tko će mene motivirati?

Nitko. Zašto je to točan odgovor? Kako ustvari motiviramo sami sebe? Što bi trebali biti idealni motivatori ljekarnice, a što voditeljice ljekarne? Ima li tu suštinske razlike? I najteže pitanje – koliko je realno biti samomotiviran?

Nakon dvodnevnog treninga za voditeljice ljekarni, kolegice su uglavnom prihvatile svoju ulogu u tome kako utječu na motiviranost ljekarničkog tima. Pred kraj treninga jedna je polaznica treninga postavila je zanimljivo pitanje: “A tko će mene motivirati?”
Svi smo se slatko nasmijali, a dio polaznica je bio zabrinut kada se sjetio svoje prve “nadređene” osobe i njezinih vodstvenih vještina.
Pa da vidimo na koje sve načine možemo (de)motivirati sami sebe.

Samomotivacija 1.0 (zlo)rabi naše iskonske biološke impulse i uglavnom se svodi na bježanje od osjećaja straha.
A tko nas može više preplašiti nego – mi sami. Koliko puta u danu imate negativne misli, razvijate katastrofične scenarije koji se u 99.9% slučajeva ne ostvare? To u nama kreira napetost (usput, kakva su vam ramena trenutno? Tko ih je napeo?) ali i i osjećaj straha.
Naravno da postoje vanjski čimbenici koji vam mogu utjerati strah u kosti (kratki rokovi, previsoki ciljevi, agresivni pacijenti, zahtjevni ravnatelji…), ali svatko od nas je najveći majstor koji veliki dio radnog vremena ponekad posveti negativnim misaonim petljama i dramatičnim scenarijima.
Sami sebe često puta upravo iz Samomotivacije 1.0 najsnažnije motiviramo i tjeramo se na rad do iznemoglosti. To je motiviranost od nečega što izaziva strah u nama i što želimo po svaku cijenu izbjeći. Iscrpljujuća je to borba koja djeluje loše i na ljekarnički tim i na naše obitelji.

Sa Samomotivacijom 2.0 stvari su malo manje dramatične: nagrada i kazna, mrkva i batina. Imamo ciljeve koje nam je netko postavio ili koje smo si postavili sami i onda se nagradimo ako postignemo taj cilj. Ili se kaznimo, ako ne postignemo cilj. Na primjer, ako dovršim ovaj izvještaj do 14 sati, priuštiti ću si red čokolade.
Opcija s nagradom je poželjnija, jer smo s jedne strane postigli cilj, a s druge strane smo se nagradili. Čokolada je uvijek dobra ideja.
Međutim, osim što konzumacija čokolade ima neke nuspojave, problem postaje kada nešto radimo zbog čokolade, a ne zbog toga što trebamo postići.
Opcija s kaznom i nedovršavanjem zadataka je još gora. Tada si na primjer upućujemo vrlo ružne misli ili si uskraćujemo nužno potrebnu pauzu. Sami prema sebi smo najstroži kritičari. Pomislite samo što bi se dogodilo da neke kritike koje upućujete sebi samima, na isti način izgovorite bilo kome drugome. A mnogi od nas se hvale visokom samokritikom, posebno zato jer smo u tako “strogoj” struci. A kao farmaceuti znamo da je jako važno – doziranje.

Vjerojatno slutite da je Samomotivacija 3.0 optimalna za ljekarnika i voditelja ljekarne. Što je i slučaj za svaku složeniju radnu ulogu. Svrha, majstorstvo i autonomija su primjeri konstruktivnih samomotivatora.
U praksi to znači da, nakon što ste zadovoljili motivatore s prve i druge razine (npr., prihvatili da nema apsolutne sigurnost i pojeli onaj red čokolade) da se posvetite svojim unutarnjim motivatorima i sami sebi odgovorite na neka suštinska pitanja u vezi sebe i svoje radne uloge.
Što ja radim? Što je moj posao? Čime doprinosim? Što sve dobivam od ovog posla? Što učim? Što danas znam, a nisam znala prije godinu dana? U čemu sam sve bolja? Čega me je sram kada se sjetim sebe od prije tri godine? (Ako vas ničega nije sram – niste dovoljno naučili… stagnirate.) Što mogu raditi samostalno? O čemu sve odlučujem? Je li sigurno samo to?
Pitanja su pomalo banalna, ali odgovori su jako važni. Oni govore o tome kako vi doživljavate sami sebe u ulozi ljekarnika ili voditeljice ljekarne te koliko ste u mogućnosti samomotivirati se. To nije lako. Ja osobno imam jednu mapu u kojoj je popis onoga što mi donosi moj posao. Jer vrlo brzo zaboravim na to. Pa s vremena na vrijeme zavirim u tu mapu da se podsjetim.
Naučimo se na dobro. I onda mislimo da nam nije dobro. Pa nam motivacija pada, a mislimo da bi ju vratila veća plaća ili prihodi. Bi, ali samo na kratko vrijeme.
Da se vratimo na anegdotu s početka teksta. “U redu, ali tko će mene motivirati?”. Nakon kraće rasprave složili smo se da kada se nalazimo u voditeljskoj ulozi, tada imamo i veću odgovornost za samomotivaciju. Ali i kada radimo za recepturom, naša osobna samomotivacija je ključna, premda dobro vođenje i upravljanje ljekarnom itekako pomaže u tome da (p)ostanemo motivirani.
Daleko je održivije, ali i teže, pronaći motivatore za ovaj zahtjevni posao u sebi samima kroz Samomotivaciju 3.0. I opet dolazimo do toga da je osobni razvoj bitan, što će biti tema sljedećih kolumni.