Radwan Joukhadar ugledni je poslovni čovjek u Hrvatskoj i magistar farmacije. U izgradnju i opremanje tvornice Yasenka u Vukovaru uložio je 10,5 milijuna eura, izjavljujući: ‘U Vukovaru proizvodim lijekove koji će osvojiti svijet’!
Krajem 2014. godine, Radwan Joukhadar (1948), magistar farmacije, otvorio je svoju prvu tvornicu lijekova u Vukovaru.
Na taj način ovaj Sirijac, koji već 45 godina živi u Hrvatskoj, postao je ozbiljan igrač uopće u ovoj grani, a prije svega jer je sa tvornicom u Vukovaru zaokružio cijeli proces.
Tako Joukhadar danas ima tvornicu lijekova, ljekarne po cijeloj Hrvatskoj, ali i veledrogerije koje pokrivaju Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Sloveniju. Ipak, iako u Hrvatskoj posluje četvrt stoljeća, o Joukhadaru se malo toga ili gotovo ništa ne zna.
- Tko je zapravo Radwan Joukhadar i kako ste završili u Hrvatskoj?
Joukhadar: Rođen sam u Alepu, gradu u Siriji. Danas imam i hrvatsko i sirijsko državljanstvo. U Zagreb sam došao 1969. kako bih studirao farmaciju. Studirao sam privatno jer u to vrijeme nije postojala mogućnost dobivanja stipendije. Po završetku fakulteta ostao sam u Hrvatskoj i tu sam i danas.
- Kakav je zapravo Alep? Imate li i danas tamo članova obitelji?
Alep je grad star 12.000 godina i ima oko pet milijuna stanovnika. Imam tamo dio obitelji, ali nisam bio u Alepu od kako su u Siriji počeli ratni sukobi. U kontaktu smo i dalje i znam da je tamo opći kaos. Kada se sve smiri svakako ću otići posjetiti obitelj, ali i obići rodni grad koji, također, mnogo volim. Tko zna, možda u budućnosti pokrenem neki posao i tamo.
- Zašto ste se odlučili studirati baš farmaciju?
Iz jednostavnoga i praktičnog razloga što sam volio kemiju i pomagati ljudima. Studij farmacije je bio moj izbor jer je odličan spoj jednog i drugog.
- Kad ste završili fakultet i magistrirali medicinsku biokemiju u Zagrebu, jeste li razmišljali o povratku u Siriju?
Jesam. Svoju diplomu sam čak i nostrificirao po sirijskim zakonima. Bio sam se i vratio u Siriju, ali nakratko. Ubrzo sam opet došao u Hrvatsku i tu zauvijek ostao.
- Jeste li se ikada pokajali zbog toga? Kako se jedan Sirijac osjeća danas u Hrvatskoj?
Nikad se nisam pokajao zbog toga i mislim da je to bila jedna od odluka koje su odredile moj dalji život. Često kažem kako me samo dragi Bog uputio u Hrvatsku koja ima sve. Tu su i more, i planine, i nizine, i šume… U isto vrijeme, kad je riječ o poslu, Hrvati su veoma vrijedan i radišan narod.
- Osjećate li se kao manjina u Hrvatskoj?
O tome uopće ne razmišljam. U Hrvatskoj živim 45 godina i mogu reći kako sam potpuno asimiliran. Toliko sam vremena proveo ovdje da danas čak i razmišljam na hrvatskom jeziku.
To je najbolji dokaz koliko se osjećam građaninom Hrvatske. Uz to što se pridržavam zakona, poštujem i sve ljudske i vjerske regule i mislim kako je to koncept za uspješan i normalan život.
- Nakon završetka studiranja i nakon što ste magistrirali, kako se dalje odvijala Vaša karijera?
Jedno vrijeme radio sam i u BiH, a onda se preselio u Vukovar koji mi je zauvijek ostao u srcu. Prvo sam bio šef ljekarne u Borovu, pa nakon toga načelnik vukovarske farmaceutske službe.
Godine 1990. sam odlučio otvoriti prvu privatnu veledrogeriju i to u Vukovaru.
Mnogi su bili iznenađeni kada sam napuštao državni posao i krenuo u ovom smjeru, ali sam imao svoj san i cilj. Vrijeme je pokazalo kako nisam pogriješio.
- Živjeli ste u Vukovaru. Kako Vam se dopao taj grad?
Vukovar je jedan predivan grad. Imao sam stan uz Dunav. Kada idem za Vukovar, uvijek se osjećam kao da idem u rodni Alep. Toliko mi je taj grad prirastao srcu. Zbog ratnih događanja 1992. bio sam prisiljen veledrogeriju iz Vukovara preseliti u Zagreb. Nadao sam se vratiti čim okolnosti to budu dopuštale.
- Zašto ste se vratili u ratni Vukovar?
Ratne 1991. dr. Juraj Njavro me nazvao i pitao: ‘Želiš li se vratiti’ jer, kako je rekao, u Vukovaru nemaju ljekarnika. Moj odgovor je bio: ‘Da’. Uopće nisam promišljao o ratnim opasnostima, nego sam se vratio. Iz opkoljenoga i razrušenoga grada izašao sam nekoliko tjedana prije konačnog sloma obrane i to kroz kukuruzni put. Po mene je, pod zračnom uzbunom, došao brat. Sjećam se, kada smo došli u Ivankovo kod Vinkovaca, prozorska stakla su se do tamo tresla zbog granatiranja Vukovara.
- Jeste li ikada razmišljali o tome koliko će Vam se posao raširiti?
Od početka sam imao jasnu viziju i cilj. Svakako želim naglasiti da sam u Vukovaru te 1990. posao počeo sa dva radnika. Radio sam po cijele dane, putovao… Danas imam tri poslovne jedinice u Hrvatskoj.
U Vukovaru, Zagrebu i Splitu, te predstavništva u Sarajevu i Ljubljani. Imam i 35 ljekarni po cijeloj Hrvatskoj. Danas zapošljavam ukupno 585 radnika. Rezultati ostvareni u 2013. godini pokazuju kako Medical Intertrade d.o.o., po kriteriju ostvarenog prihoda, zauzima 45, a prema kriteriju novoostvarene vrijednosti 113. mjesto među 500 najvećih kompanija u Hrvatskoj.
Gledajući samo farmaceutski segment, tvrtka se nalazi na petom mjestu temeljem kriterija novoostvarene vrijednosti. Sada smo u Vukovaru otvorili i tvornicu lijekova pod imenom Yasenka, koja je dobila ime po mojoj supruzi Jasenki, koja je oralni kirurg. Yasenka d.o.o sada proizvodi sirupe, a svakako želim naglasiti kako želimo proizvoditi lijekove, tablete, kapi, dodatke prehrani, kreme i masti.
- Kakvi su dalji planovi za Yasenku?
Radimo kao i prije, korak po korak. Dosadašnja iskustva su me naučila kako čovjek mora imati rezervni plan. Sada sve ovisi o zahtjevima tržišta i narudžbama. Trudit ću se da toga bude što više, jer nam je svima to u interesu.
O tome ovisi i koliko će tvornica raditi, koliko ćemo zapošljavati ljudi i kako se dalje razvijati. Trenutno imam 15 zaposlenih u njoj. Yasenka neće nikome u Hrvatskoj biti konkurencija jer ćemo nastojati svoje proizvode izvoziti. Tvornica je moderno opremljena vrhunskom opremom tako da svoje proizvode možemo plasirati na sva tržišta svijeta.
- Što za Vas znači tvornica Yasenka?
Ona je za mene nešto posebno jer je oduvijek moj san bio otvoriti tvornicu lijekova. Sada sam u tome uspio. Nikada nisam o tome mnogo govorio, ali sam uvijek o tome razmišljao i radio planski, pripremajući teren za budućnost. Kada smo gradili objekt u Vukovaru, gdje su sad smještene i veledrogerija i tvornica, mnogi su mi govorili kako ne trebam objekt od 6.000 kvadrata.
Rekao sam – neka se gradi tako kako sam odlučio, ne govoreći nikome o svojim planovima. Oni su se napokon sada i ispunili. Sve u tvornici je izvedeno prema najvišim svjetskim standardima, od uvjeta rada do edukacije zaposlenika, koji su zapravo moj najveći kapital i predstavljaju snagu tvrtke.
- O Vama se priča i kako ste dobitnik brojnih nagrada?
Nastojim pomagati koliko najviše mogu. Medical Intertrede d.o.o je dobitnik nagrade Zlatni indeks koju dodjeljuju studenti Sveučilišta u Zagrebu poduzećima koja su najviše ulagala u njihov profesionalni razvoj i obrazovanje.
Među njima su budući farmaceuti, možda i naši zaposlenici, ali i studenti iz siromašnih obitelji koje ne mogu podmiriti troškove studija.
Godine 2004. dobili smo Zlatnu medalju za izvrsnost u poslovnoj praksi Zaklade za izvrsnost u poslu i time se pridružili ekskluzivnom krugu tvrtki ujedinjenih u uvjerenju kako poslovanje treba biti zasnovano na profitabilnosti, ali da njihova praksa mora dosezati i dalje od dometa financijskih ciljeva.
Godine 2010. dobili smo oznaku ‘Superbrands Croatia’, čime smo uvršteni među vodeće tržišne marke u Republici Hrvatskoj. Tu je i niz drugih priznanja, npr. od Grada Vukovara, jer sam 1991. godine cjelokupni sadržaj veledrogerije u Vukovaru darovao Bolnici Vukovar, a kasnije donirao za potrebe obnove.
Nastojim uvijek biti korektan i pažljiv prema ljudima iz zajednice, jer dobro je činiti dobro.
IZVOR: Al Jazeera
